Od 1. siječnja 2027. studentski rad bit će skuplji za poslodavce, a isplativiji za one koji ga obavljaju: minimalna satnica podiže se sa 6,56 na 7,06 eura. Prvi je to put da prelazi granicu od sedam eura, a o tome kako je izračunana govori jednostavna matematika.
Satnica je izravno vezana za minimalnu bruto plaću, koja se dijeli sa 160 sati mjesečno. Kad se plaća od 1130 eura, koja će vrijediti u 2027., podijeli sa 160, dobije se 7,0625, odnosno 7,06 eura. Isti postupak daje 6,56 eura za ovu godinu, kad je minimalna plaća bila oko 1050 eura. Povećanje satnice od 50 centi ujedno je rast od oko 7,6 posto, jednak onome kod minimalne plaće.
Što to znači u praksi? Student koji mjesečno odradi 100 sati zaradit će po novoj satnici najmanje 706 eura, što je 50 eura više nego prije. Onaj koji radi više, recimo 120 sati, imat će oko 60 eura više. Nije to iznos koji mijenja život, ali za studente koji plaćaju stanarinu, prijevoz ili skripte, razlika od nekoliko desetaka eura mjesečno nije zanemariva.
Postoji, međutim, i druga strana priče. Godišnji neoporezivi limit za studentski rad, koji se često navodi na 12.000 eura, prema dostupnim informacijama ostaje isti. Kad bi student cijelu godinu radio isključivo po minimalnoj satnici, do tog bi iznosa stigao nakon otprilike 1700 sati rada, dok mu je po današnjoj satnici trebalo oko 1830 sati. Drugim riječima, veća satnica znači da se limit dosegne brže, pa dio studenata već traži da se i on uskladi s rastom plaća.
Za poslodavce, osobito one koji se oslanjaju na sezonski i povremeni rad, poput ugostitelja i trgovaca, nova satnica znači veći trošak, no ona je samo donja granica, a stvarni iznosi na tržištu često su viši. Hoće li to utjecati na broj studentskih poslova, pokazat će se tek u idućoj godini.
