Na današnji dan, 29. srpnja 2018. godine, u splitskoj je bolnici preminuo Oliver Dragojević, jedan od najtrajnijih glazbenih velikana i kulturnih ikona Hrvatske, čija se karijera protezala kroz gotovo pet desetljeća. Imao je 70 godina. Godinu dana ranije dijagnosticiran mu je rak pluća.
Rođen je 7. prosinca 1947. u Splitu, a djetinjstvo je proveo u Veloj Luci na Korčuli, mjestu koje je opjevao u nekim od svojih najpoznatijih pjesama. U Splitu je pohađao glazbenu školu, gdje je svladao klavir, a potom klarinet i gitaru.
Glazba ga je pratila cijeloga života. Prve je nastupe imao još kao dječak, a na Splitskom festivalu debitirao je 1967. godine pjesmom “Picaferaj”, na nagovor skladatelja Zdenka Runjića, s kojim će kasnije ostvariti jednu od najplodnijih suradnji u povijesti hrvatske glazbe. Kroz desetljeća karijere snimio je više od dvadeset studijskih albuma i održao brojne, najčešće rasprodane koncerte diljem svijeta.
Pjesme poput “Cesarice”, “Galeba i ja”, “Vjeruj u ljubav” i mnogih drugih odavno su prešle granice generacija i postale dio zajedničkog pamćenja. Njegov glas i osebujna interpretacija učinili su ga jednim od najprepoznatljivijih umjetnika ovih prostora.
Dva dana nakon smrti, desetci tisuća ljudi ispratili su ga na splitskoj rivi, odakle je katamaran krenuo prema rodnoj Veloj Luci, gdje je i pokopan. Od njega su se tada oprostili brojni kolege, javne osobe i nepregledno mnoštvo obožavatelja.
Osam godina poslije, njegove pjesme i dalje žive. Oliver ostaje mjera i simbol, glas Dalmacije i cijele Hrvatske, umjetnik čije naslijeđe ne blijedi.
