Dvadeset i sedmi srpnja jedan je od datuma koji se u oriovačkom kraju pamti po stradanju i razaranju. Nakon nekoliko mirnijih dana, s Motajice je toga popodneva ponovno počeo topnički napad na Oriovac, a glavna meta bila je Tvornica namještaja i poliuretanskih masa Oriolik.
Oko 15 sati na tvornički krug palo je tridesetak granata. U napadu je poginula Terezija Nikičić, u dobi od svega 24 godine. Dvije su osobe teže ranjene, a ozlijeđena su i tri vatrogasca koji su intervenirali.
Da broj žrtava nije bio veći, zaslužna je sretna okolnost. Neposredno prije napada oglašena je zračna opasnost, pa se većina radnika u trenutku granatiranja već sklonila u skloništa.
Materijalna razaranja bila su golema. U plamenu su nestali pogon tapetarije i skladište poliuretana, a oštećeno je još šest tvorničkih pogona i odjela. Na oko 10.000 četvornih metara poslovnog prostora šteta je procijenjena na približno 50 milijuna njemačkih maraka. Vatru je gasilo osamdesetak ljudi iz sedam vatrogasnih društava.
Isti dan teško je pogodio i okolna mjesta. Velika razaranja pretrpjela je Bebrina. U Lužanima je granatama pogođena svinjogojska farma, pri čemu je uništen velik broj stoke. U Donjim Andrijevcima planule su dvije cisterne s gorivom na željezničkoj stanici, pogođene topničkom vatrom.
Toga je dana na ratištu poginuo i Branko Kraljić iz Gunjavaca, pripadnik 3. bojne 3. gardijske brigade. Imao je 21 godinu. Pokopan je u rodnim Gunjavcima.
Godine prolaze, ali sjećanje na stradale i na dane kada je ovaj kraj bio na prvoj crti ostaje trajno zapisano.
