Jutarnja kava odavno je prestala biti sitni trošak. Dok se prije uvođenja eura espresso u kafiću plaćao osam kuna, danas ista ta kava u pravilu košta 16 kuna, odnosno dvostruko više nego prije samo tri godine. A slična se priča, pokazuju podaci, odvija i na policama trgovina. Dnevnik.hr
Kava u trgovini: rast od preko 60 posto u pet godina
Najprecizniju sliku daju službeni podaci Državnog zavoda za statistiku. Prema analizi objavljenoj u Gospodarskom listu, potrošačka cijena kave u prvih devet mjeseci 2025. godine bila je u prosjeku 66,2 posto viša nego u istom razdoblju 2020. godine. Drugim riječima, tko je 2020. za pakiranje kave izdvajao 6 eura, danas za isto pakiranje ostavlja više od 10
No prosjek skriva i drastičnije primjere. Analiza cijena pojedinih pakiranja u domaćim trgovinama, rađena na temelju portala za praćenje cijena, pokazala je da su neka pakiranja od travnja 2024. poskupjela i do 83 posto, dok se kod većine ostalih rast kretao između 25 i 70 posto — i to u samo godinu i pol dana.
A u kafiću?
Ni ljubitelji ispijanja kave u društvu nisu prošli bolje. Cijena espressa u kafićima u mnogim gradovima prešla je 2 eura, dok se cappuccino ili macchiato ponegdje približavaju granici od 3 eura. Prema podacima portala Numbeo, Hrvatska je s prosječnom cijenom od 2,14 eura već među skupljim zemljama za ispijanje kave — u Sloveniji i Crnoj Gori kava je nešto jeftinija, a u Italiji i BiH osjetno niža.
Dio odgovora zašto je kod nas skuplje nego kod susjeda leži i u porezima. Iz Hrvatske udruge poslodavaca upozorili su da porezno opterećenje na kavu u Hrvatskoj prelazi 30 posto, dok je u Italiji i Sloveniji oko devet posto, što domaće proizvođače i potrošače stavlja u nepovoljniji položaj.
Zašto je do svega došlo?
Korijen poskupljenja je globalan. Tržište kave pogodila je kombinacija klimatskih promjena, geopolitičkih tenzija i poremećaja u lancima opskrbe — suše u Brazilu i Vijetnamu smanjile su prinose arabike i robuste, američke carine na brazilski izvoz podigle su troškove, a poplave u Indoneziji i Ugandi oštetile su usjeve. Budući da Brazil i Vijetnam zajedno čine preko 50 posto svjetske proizvodnje, svaki poremećaj u tim zemljama izravno se prelijeva na globalnu cijenu.
Rezultat: cijena kave na svjetskim tržištima dosegnula je razine kakve nisu viđene još od kraja 1970-ih — arabika je u jednoj godini poskupjela 70, a robusta 60 posto, a u jednom su trenutku svjetske zalihe pale na najnižu razinu u posljednjih 60 godina.
Ima li svjetla na kraju tunela?
Djelomično — da. Početkom ove godine burzovne su cijene arabike osjetno pale sa studenačkih rekorda, jer brazilska agencija Conab projicira rekordnu berbu za sezonu 2026./27., a oporavile su se i zalihe te izvoz iz Vijetnama. No opreza radi — ovog je mjeseca arabika ponovno skočila na najvišu razinu u pet i pol mjeseci jer berba u Brazilu kasni za prosjekom, što pokazuje koliko je tržište i dalje nervozno.
Za potrošače to znači da povratka na stare cijene, barem zasad, nema. Međunarodna organizacija za kavu procjenjuje da će prosječna cijena šalice u 2026. porasti još četiri do sedam posto, a stabilizaciju tržišta analitičari očekuju tek za koju godinu — kad nove plantaže počnu davati urod. Do tada, jutarnji ritual ostaje mali luksuz. Jer koliko god poskupjela — dokle god postoji potražnja, građani će kavu piti i dalje
