Krajem 19. stoljeća Slavonski Brod se počeo mijenjati. Više nije bio samo granični i trgovački grad, nego mjesto gdje se počelo raditi u tvornicama. Najveća promjena dogodila se onoga dana kada je u gradu prvi put zazviždala parna sirena.
Ljudi su se tog jutra uplašili. Zvuk je bio prodoran, nepoznat i glasan. Djeca su plakala, konji su se propinjali, a stariji su mislili da se događa nesreća. Do tada su Brođani vrijeme mjerili zvonima crkava i suncem, a ne satom i sirenom.
Sirena je označavala početak i kraj radnog dana u novoj tvornici. Radnici su odjednom morali dolaziti točno na vrijeme, a ne „kad sunce prijeđe pola neba“. Bio je to prvi put da je grad osjetio kako industrija mijenja ritam života.
Povijesno je poznato da se Slavonski Brod krajem 19. i početkom 20. stoljeća brzo industrijalizirao, osobito zahvaljujući željeznici. Tvornice su donosile posao, ali i umor, buku i novi način života.
Stariji Brođani kasnije su govorili da je taj zvuk sirene bio trenutak kada je grad prestao biti samo mjesto stanovanja, a postao mjesto rada.
Iako sirene danas više ne odzvanjaju kao nekada, Slavonski Brod i dalje nosi trag tog trenutka – trenutka kada je vrijeme prvi put počelo zvučati drugačije.
