Prije nego što je izgrađen most, prijelaz preko Save u Slavonskom Brodu obavljao se drvenim skelama i čamcima. Taj prijelaz bio je mjesto susreta, rastanaka i čekanja. Ljudi su ondje znali provoditi sate, pa i dane, čekajući povoljan trenutak za prelazak rijeke.
Prema staroj brodskoj predaji, na prijelazu je često pomagala mlada djevojka čiji je otac bio skelar. Znala je rijeku bolje od svih – gdje je najmirnija, a gdje najopasnija. U ratnim vremenima upozoravala je putnike kada ne bi bilo sigurno prijeći, čak i kad su joj nudili novac.
Jedne večeri do prijelaza je stigao nepoznati vojnik, ranjen i iscrpljen. Molio je da ga prebace na drugu obalu prije mraka. Djevojka je osjetila da je Sava te noći previše opasna, ali je vidjela i njegov strah. Prema legendi, sama je sjela u čamac s njim. Nikada se nisu vratili.
Nakon te noći, skelari su tvrdili da se čamac ponekad vidi u magli, kako tiho klizi vodom bez vesala. Govorilo se da djevojka i dalje pomaže onima koji poštuju rijeku, ali da se nikada ne pojavljuje onima koji je podcjenjuju.
Povijesno znamo da su prijelazi preko Save bili ključni za život Slavonskog Broda i da su mnogi ljudi stradali pokušavajući je prijeći. Legenda o djevojci s brodskog prijelaza ostala je kao priča o hrabrosti, žrtvi i poštovanju prema rijeci.
